::::PoBuNJenna KuHacha::::

ponedjeljak, 08.05.2006.

Prokuhala sam.
Kao vino. Kojeg sam jučer popila... i zapila se. Iako je bilo kemija... čista kemija... bez vrenja. No nadam se boljim vremenima.

Oko 9 je Papučar otišao u Ri i ostavio me da jurcam po kući sama. U trenutku nakon što sam oprala role me je puknulo: Idem van!

Nazvala sam frendicu, oprala zubalo, raščupala se i izašla van.

Van, u parkić. Gdje me je čekalo ranije spomenuto vino. Prija me je opskrbila sa čašom retro uzorka. Da paše uz friz.

Jedna čaša, druga čaša, treća čaša... prestajem brojati. Primjećujem da se je cijelo društvo, koje konzumira li-la supstance u ovom sastavu već nekih 5 godina, prepolovilo. Ili je to samo bila kriva percepcija uzrokovana alkoholom? Ne, nije bila kriva percepcija - SVE SU PAROVI. Dobro, lažem - VEĆINA su parovi. Ljudi koji se godinama druže, piju, puše, briju povremeno, odjednom su u stabilnim one-on-one vezama. I dalje izlaze s ekipom, i puši se, i pije se, čak se i vuku razne lajne (od toga sam odustala i prije početka. Nakon što sam odbila poziv, ispred birca su uhvaćeni frend i dvije frendice sa novčanicom u ruci i bijelim prahom oko nosa. Murja, prijava, no na kraju je sve dobro ispalo - makar što se mojih prija tiče.), ALI se ne brije. Nema više, kao nekada, noći u uvali u kojoj bi svatko bio s 5 osoba u 6 sati, nema više ismijavanja na plaži, jer su svi ZAUZETI. I ja među njima, možda čak i najduže, ali je Papučar van koncepcije, van slike, ne pripada u moje vrijeme i u moje mjesto, organizirali smo drugi život na drugi način, zaboravljajući upoznavanje i kasnije pitanje:"A kako se ti zoveš?" Onako šmućena jučer, postavila sam si vječno pitanje:
MOŽE LI POSTOJATI PLATONSKO PRIJATELJSTVO MEĐU OSOBAMA SUPROTNOG SPOLA?
Istina, imam puno prijatelja. Istina, i bila sam sa puno svojih prijatelja. Ali to je sve bila zafrkancija, ništa strašno. Jednom sam bila prva cura i prva pusa, s drugim sam bila moćnih 10 dana nakon čega nam je dosadio osjećaj sputanosti, s trećim sam čekala izlaz sunca na zapadu - smijali smo se 3 sata čuvaru koji je buljio u nas i čekao da se nešto desi. I naravno, ništa se nije desilo. No on mi je frend. Manje nego prije jer ne živi u Crikvi, ali svejedno.
S jednim sam odrasla. Znamo se od kad smo drmnuli nosićima van portuna. On me je tukao, ja sam ga grizla. Nikada nismo prešli granicu. Bez obzira na njegovu pijanu izjavu: "Kuhacha, al bi te mogao danas!", i moju repliku: "Moš' ti mene svaki dan,ali ti ja ne dam!". Jučer me je ulovio ispred Nika i govorio mi da mu cure u starkama nisu sexy. To što sam mu rekla da me boli k**** što on misli, smatra zdravim razmišljanjem.
Sve u svemu, koliko kod prijatelja imala, tema seksa uvijek visi u zraku, ali nikako da padne. Usprkos dugom poznanstvu, i divljajućim hormonima, neke dijelove sebe ne bi mogla dati na uvid ekipi radi neke "popularnosti" ili prihvaćenosti. Jer nije dobro biti iznošena roba. Niti mi je to u interesu.
Dakle, postoji li platonsko prijateljstvo? Da, postoji. Spomen sexa ne znači ujedno i poziv. Pravi primjer je moj Kljovar :), oličenje gluposti i simpatičnosti, čak možda i moj najbolji prijatelj, s kojim NIKADA NIKAD nije bilo, niti će biti. Zašto? Jer u njegovoj glavi ja nis djevojče, niti je on nešto više od visokog zbunjenog kolege. Bez obzira na to što su sve prije bile s njim, to je moj...
P.S.Dat će mi slike s maškara. Tamo gdje sam tatina princeza. Pa ću vam pokazati. Bilo je fora, da se podsjetimo odličnog drugog mjeseca! =)

petak, 05.05.2006.

Napravih test, da vidim imam li problema sa ponašanjem. Ako i ti želiš vidjeti stupanj ludosti, klikni!

utorak, 02.05.2006.

izgubila sam se...

U 12 mjesecu sam odulučila pisati OVAJ blog. Jer, naravno, nije mi prvi. Prvi blog se, kao i mačići (VI NEUKE SVINJE KOJI TO RADITE) bacaju u vodu. No, blog bez posta je blog bez duše - nema štete ako propadne.
Ovo je 56 post. Dobro je, stvarno imam volje. I to nije ništa. Jer se je dugo držao sa žilicama na životu. Bez mene, posta i komentara.

Zbunjena sam svojim osjećajima, podvojena ličnost je u meni, problem je u tome što je jedna opalila i postaje opsjednuta raznim osjećajima i stanjima svijesti i tijela koje nisu IN, tj., u ovom momentu se nema vremena ni para za to.

Kada bih vladala svijetom

Onda... ne bi bilo mržnje ni bijesa ni ljutnje ni plača
Jedino suza radosnica.
Ne bi se znalo za bol, ne bi se znalo za "moje tvoje njezino njegovo"
sve bi bilo naše.
Bili bismo zajedno,
Ne bi nas razdvojilo more različitosti.
Niti bi tvoje ruke oglušile na moje pozive.
Pozive protiv mrcvarenja mene, ubijanja duše i mučenja tijela mnogih.
Nikakav bog se ne bi spominjao
ne bi nam trebala utjeha u danima boli,
niti vođa pristranih, ograničene mase.
Novac bi bio sjećanje na stara vremena,
strvine životinja bile u zemlji,
ne u tijelima neukih barbara.
Uzdizali bi se mnogi, bez razlika u položaju,
volja bi bila slobodna, kao i misao.
I ljubav bi bila zajednička,
svatko onoga koga želi, bez pitanja
ŠTO ĆE BITI SUTRA.

četvrtak, 27.04.2006.

Achtung, Achtung!

Slike s maturalca pogledaj na mom drugom blogu.
Komentari dobrodošli!

hvala

Ako netko ima DVD od filma "WHAT DREAMS MAY COME" - pliz, javi javi javi... film je žestok, bilo bi lijepo kada bi bilo istinito.

utorak, 25.04.2006.

Slike će u četvrtak najkasnije!


http://www.nosurprises.it/illustration/2004/images/munch.jp

U petak nemam škole, što stvarno očarava malenu JA


Imam akciju u vrtu, što je banana. Ali eto, ako ima zainteresiranih za toplu žuju i mokre majice, neka slobodno navrate

U subotu se otvara DISKO DISKO DISKO u Crikvenici, gdje kao APSOLUTISTIČKI ANTI-JETSET idem smetati.

Wish me luck, I'm gonna need it!

nedjelja, 23.04.2006.

Prag očima KuHacHe

Vratih se iz Praga. Opis slijedi:

Na yahoo-u vidjeh da će vrijeme biti katastrofalno. I Tonkica Palonkica me upozorila.

Uzela sam kaputić, čizmice, kišobran. Punu spremu. A gore vruuućeeeee za popizdit. (Oprostite na izrazu. Opraštate? Oprošteno mi je.)

Krenuli smo u utorak u 6 ujutro sa riječke Delte. Pun bus bedaka+5 vodiča+2 nacistička vozača+pun kufer profesora i jedan suprug.


Zadnjih nekoliko stavki je uzrokovalo pojavu slušanja zLatka pEjakovića cijelim putem tamo. I djelomično nazad. Bila je i Severina u igri, Bijelo dugme u tragovima, onaj koji se dere u mikrofon "Maaateeeeee skupiiii prijateeeeljeeeee"... moje brižne prije su me slušale svih pet dana kako, od silnog šoka koji sam doživjela na putu prema tamo, svako toliko vičem "CONSUELO!!!!" (to čuh u jednoj od srcedrapaljnih pjesama).
Stali smo u Češkom Krumlovu, simpatičnom mještascu sa zanimljivom arhitekturom, koja je kao i cjela Češka, mješavina gotike, renesanse i baroka. Jako neodlučan narod .
Odmah sam primijetila da su svi jako neljubazni i ne govore niti Njemački, a bome ni Engleski. Na kraju sam odustala i svima čakavski govorila. Komunikacija je uspjela. Pitaj Boga kako.

U večernjim satima smo stigli u Prag. Cijelim putem sam zavodljivo mahala kamiondžijama, brižničine, tko zna što sad misle. Ako mogu misliti, naravno. Jer neki ostavili dojam... onako malo...tilt tilt tilt gdje sam?

Hotel Rhea je velika socijalistička građevina sa 20 katova, čak ima **/*** zvjezdica. Ne znam kome su platili da ih dobiju.
Drugi dan nam je nestalo struje u sobi. I izgorili štekeri. Tako da nisam ni mobitel mogla puniti. A kamo li slušati Let 3! (Živio MP3!)

Čistačice su nam kopale po stvarima, čak je jedna ukrala mobitel kolegici iz razreda. Bila je policija, ali to nije ništa promijenilo. Vratila se kući bez moba. Dobili smo nekakve kartice koje služe kao propusnice za ručak i večeru. Na njima piše broj sobe, kata i upute. Ako je se izgubi ili je se odbije pokazati 100 kruna kazne. No nigdje ne piše da se ona mora pokazati i pri podizanju ključa s recepcije. Profesorica iz Njemačkog je platila kaznu. I ispsovala ih na mrtvo ime. Ponavljam, jako su bezobrazni i neodgojeni. A za tu profu smo zaključili da je svjetska žena i sad će nam bit neugodno sjedit na njezinom satu jer smo je vidjeli u sasvim drugom svjetu. U svakom slučaju, profesorica Kapor je zakon .

Bili smo u nekom disku (šatro najveći u Europi), gdje su mene i frendicu ganjala tri velika crnca, i još puno čudnih nabrijanih ljudi. Nisam više ni jednom bila tamo. Prije su išle, no ne Kuhača... uredno sam ćorila bjuti slip 8 sati na noć.
Ljudi u tramvajima kolektivno spavaju, gegaju se i padaju sa stolica. I to nikoga ne zabrinjava. Karte su, kao i hrana, jako jeftine (20 kruna=5 kuna), tako da ima jako puno kontrole i kazna je 500 kruna.

Posjetili smo u Zakutnu ulicu (Kafkina ulica), proučili smo onaj kičasti Karlov most (nešto predivno po noći, dva puta sam bila prošetati, ima manje ljudi, ali je fenomenalni osjećaj samo biti tamo i promatrati Prag sa Vltave.) Kad sam već kod Vltave, trebali smo mi maturanti ići na zajedničku večeru, ali su radi poplava svi brodovi bili izvučeni na obalu.

Penjali smo se na Eiffelov toranj (299 stepenica), što je bilo napotno i nezanimljivo iskustvo. Frendica je slikala, stoga čim mi udijeli CD sa slikama, stavljam ih na blog.

Od piva san konzumirala samo Gambrinus, koje je fino i pitko, ali nisam imala frižider, pa nije baš bilo hladno, što je najvjerojatnije pogoršalo okus. No imam nekoliko pol'litrenki ovdje pa ću i to probati. Na putu prema gore su nam torbe skenirali Austrijanci. Na povratku nazad nam ni putovnice nisu pogledali.

Od svih para koje sam uzela, ostalo mi je 11 kč. Al sam zato u MNGu uzela nenadhebive retro naočale. Sad sam sretna. Idem derat po pivi dalje.

ponedjeljak, 17.04.2006.

Kuhacha se ubila od mladog luka i zarijetila Papucharu da će morati provesti s njom svo vrijeme prije Praga. I onda se on smirio.

Tek toliko, da vas obavijestim.
Hvala.

Vjerujem da ću preživjeti koristeći ovu tehniku:


No, kako nisam od volje za pisanjem, uživajte:

Obavezno napravite ono što piše na kraju!

1) New York City ima 11 slova.
2) Afghanistan ima 11 slova.
3) Ramsin Yuseb (terorist koji je prijetio da ce srusiti Blizance 1993. godine) ima 11 slova.
4) George W Bush ima 11 slova.

Ovo bi mogla biti puka slucajnost, ali postaje zanimljivije:

1) New York je bila jedanaesta savezna drzava SAD-a.
2) Prvi avion koji se zabio u Twin Towers je bio let broj 11.
3) Let 11 je imao 92 putnika. 9 + 2 = 11.
4) Let 77 koji se takoder zabio u tornjeve je imao 65 putnika. 6 + 5=11.
5) Tragedija se dogodila 11. rujna, ili kako Ameri kazu, 9/11.
9 + 1 +1 = 11.
6) Datum tragedije (9/11) se poklapa sa Americkim brojem za hitne
sluzbe (911). Opet 9 + 1 + 1 = 11.

Slucajnost? Nastavite citati, pa cete mozda promijeniti misljenje.

1) Ukupni broj poginulih putnika otetih aviona je 254. 2 + 5 + 4 =
11.
2) 11. rujna je 254. dan u godini. Opet 2 + 5 + 4 = 11.
3) Bombaski napad u Madridu se dogodio 11.3.2004. 1 + 1 + 3 + 2 + 4
= 11.
4) Tragedija u Madridu se dogodila tocno 911 dana nakon napada
na Blizance.

Tu postaje jako cudno.

Najpoznatiji simbol SAD-a, nakon zvjezdica i crta sa zastave, je
Americki Orao.
Stih koji slijedi je preuzet iz Kur'ana, Svete knjige Islama.
'Zapisano je da ce sin Arabije probuditi strahovitog Orla.
Ljutnju Orla osjetit ce svi u zemljama Alaha, i
makar ce neki drhtati u ocaju, drugi ce u nadi govoriti:
ljutnja Orla je ocistila zemlje Alaha i tamo je zavladao mir.'

To je stih 9.11 u Kur'anu.
Jos uvijek ne vjerujete?
Probajte ovo, mene je sokiralo.

Otvorite MicrosoftWord i napravite sljedece:

1) Utipkajte Q33 NY . To je sluzbeni naziv leta prvog aviona koji se
zabio u Twin Towers.
2) Zacrnite ih i povecajte font na 48.
3) Promijenite font slova na WINDINGS.

subota, 15.04.2006.

Povrijeđena sam.

Ovo pismo nije za tebe.
I ne, nemoj ga pročitati.
Baci ga daleko, daleko kao što si i mene odbacio - kilometrima u tamu.
U tamu gdje te nema, gdje plačem i naričem,
Sunce zovem tvojim imenom,
dok su zvijezde moja tuga.
Odbacio si me u nepoznato, gdje dugo
bez tebe nisam bila,
odbacio si me kao suvišnu iako
ti ništa nisam skrivila.
Sebičnost, samoljublje te je uništilo,
preuzelo dobro iz tebe.
Mog slatkog, jedinog, moju najveću
ljubav, uništio si sam.
Sam sebe konstantno uništavaš,
ali ja želim s tobom poći dolje, pasti,
ne uzdignuti se nikad.
Primi me pod svoje okrilje i zaštiti me
od zala, jer ti si moje najveće zlo, o kojem sam
ovisna, i bez kojega ne idem dalje.

Sretan Uskrs, ekipa!Želim vam dobru zabavu za produženi vikend...
U utorak pičim za Prag, pa mislim da ništa od mene nekoliko dana...

četvrtak, 13.04.2006.

Ovo dobih na mail: kako dobro!!

ZANIMLJIVE STVARI KOJE MOZES RADITI U LIFTU
1. Kada je pored tebe samo jedna osoba, lupni je po ledjima pa se pravi
da nisi
ti.
2. Pritisni gumb i pravi se da te udarila struja.
3. Zadrzi vrata otvorena i reci da cekas prijatelja. Par sekundi kasnije
zatvori
vrata (praveci se da je netko usao) i kazi: "E,di si buraz, sta ima.."
4. Ponesi foto-aparat i slikaj sve prisutne.
5. Pravi se da si steward. Prisutnima objasni postupak u slucaju
opasnosti i na
kraju im pozeli sretan put.
6. Kad se vrata zatvore kazi prisutnima: "Bez panike, opet ce se otvoriti."
7. Lupaj glavom o zid i vici: "Umuknite svi! Usutite vec jednom!"
8. Simuliraj zvukove eksplozije svaki put kad netko pritisne gumb.
9. Cerekaj se i bulji u nekog putnika,a onda mu debilnim glasom
kazi:"Imam nove
carapeeee.."
10. Imitiraj zvukove Formule 1 kad god netko udje u lift.
11. Ispusi nos i pokazi sadrzaj svoje maramice ostalim putnicima.
12. Zvizduci prvu strofu "Lijepe nase", neprestano.
13. Nasloni se na nekog i sapni mu: "Dolazi policija!"
14. Namrsti se i mumljaj: "Moram u WC, moram u WC", a onda uzdahni i reci:
"ups!"
15. Vikni:"Cuvaaaaj!" svaki put kad lift krene prema dole.
16. Zaderi se:"Ding!",kad god lift stane na nekom katu.
17. Ako se netko ocese o tebe, lupi ga po ruci i reci: "suga!"
18. Skidaj rukom nevidljive bube sa sebe i vrisni: "Aaaa! Skinite ih s
mene!"
19. Sumnjicavo onjusi osobu do sebe, napravi zgadjenu facu i pomakni se.
20. Kad lift krene prema gore, pocni skakati i jako lupaj nogama o pod,
uzvikujuci: "Dole, rekao sam dole!"
21. Cerekaj se histericno desetak sekundi, prestani i onda se zagledaj u
ostale
kao da su nenormalni.

Nekada davno bijaH:



No onda otkriH:


Ma lažem, otkrih, i prehranih se cijelu mladost, ovim:



( Nisam imala pojma DA JE TO POVRĆE!!!

Drugi stadij mog životarenja je izgledao ovako:


U tom stadiju sam naravno bila prgava, pokvarena, neodgojena mala mulica. I sigurno ne biste željeli da se vaša djeca sa mnom igraju.

Nakon dječjeg doba uđoh u pubertet. To je bilo, onako... zanimljivo razdoblje...